Iz Pravila i programskih osnova Saveza pionira Jugoslavije:

Savez pionira Jugoslavije je osnovan u Narodnooslobodilačkoj borbi naših naroda i narodnosti 27. decembra 1942. godine.

1. Danas Savez pionira Jugoslavije čine učenici iz prvih sedam razreda svih osnovnih škola, udruženi kao pioniri u pionirske odrede

2. Ime "pionir":
- podsjeća na prve pionire, najmlađe borce naše socijalističke revolucije,
- izražava težnju za postizanje najplemenitijih osobina čovjeka u samoupravnom društvu, i podstiče na stalno istraživanje, otkrivanje i usavršavanje svijeta oko sebe

3. Svaki pionir ima prava i dužnosti:
- u razvijanju svog kolektiva i ukupne aktivnosti Saveza pionira,
- pozvan je da iznosi svoje želje i mišljenja, da odlučuje o svojoj i zajedničkoj aktivnosti, o učenju, radu, korisnom provođenju slobodnog vremena i o uključivanju u ostale aktivnosti svoje uže i šire društvene sredine.

P ošten
I skren
O dan
N napredan
I strajan
R adin

Pioniri maleni,
mi smo vojska prava.
Svakog dana rastemo,
k'o zelena trava.

Smrt fašizmu,
a sloboda narodu.
I mene će moja mati
pionirom zvati.

Pionirska zakletva

Danas, kada postajem pionir,
dajem časnu pionirsku riječ -
da ću marljivo učiti i raditi,
poštovati roditelje i starije,
i biti vjeran i iskren drug,
koji drži datu riječ.

Da ću voljeti našu domovinu,
samoupravnu SFRJ,
da ću razvijati bratstvo i jedinstvo
i ideje za koje se borio drug Tito.
Da ću cijeniti sve ljude svijeta,
koji žele slobodu i mir!

Prvobitna verzija

Prvobitna verzija svečane pionirske zakletve, koja je važila u Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji, bila je nešto kraća od one kasnije i mnogo poznatije:

Zaklinjem se pred pionirskom zastavom i pred svojim drugovima pionirima da ću učiti i živjeti kao vijeran sin svoje domovine – Federativne Narodne Republike Jugoslavije.

Zaklinjem se da ću čuvati bratstvo i jedinstvo svih naših naroda i slobodu naše domovine stečene krvlju njenih najboljih sinova.

Za domovinu s Titom - naprijed!

Jednom se otac moj,
sa posla kući vratio pre,
odenuo mi praznično sve,
i poveo me na trg.

Bio sam klinac još,
i bilo mi je tek oko pet,
al’ dobro pamtim nasmejan svet,
i svečan i sretan grad.

Nisam razumeo zastave, gužvu,
znao sam tek, nešto je važno,
jer otac me tad prigrli snažno,
i reče mi: "Sine, gledaj i pamti!"

I ja sam video...