Najpopularniji u SFRJ - automobili kojih se rado sjećamo

SFR Jugoslavija je predstavljala svojevrstan spoj kultura Istoka i Zapada – to se ogledalo u više segmenata društvenog života. Tim atributom se može pohvaliti i automobilsko tržište naše zemlje - imali smo priliku posjedovati zaista respektabilnu zbirku raznovrsnih automobila mnogih proizvođača. Naravno, najviše su se kupovali i vozili automobili domaće proizvodnje. Međutim, ni vozila iz drugih evropskih država nisu bila nimalo rijetka na našim cestama. Paleta proizvođača obuhvatala je zemlje poput Francuske, Italije, istočne i zapadne Njemačke, Čehoslovačke, SSSR-a...

Pojedini strani tipovi automobila su bili čak proizvođeni i kod nas, a to je bio rezultat privredne saradnje između Jugoslavije i neke od nabrojanih zemalja. U tim slučajevima bili su izgrađivani pogoni za sklapanje dijelova određenih marki automobila. Tako je bilo sa velikim italijanskim proizvođačem (FIAT) koji je sarađivao sa preduzećem „Crvena zastava“ iz Kragujevca, francuski „RENAULT“ koji je jedan svoj pogon imao montiran u tvornici IMV u Novom mestu, ili njemački VW Golf čija je proizvodnja bila smještena u tvornici TAS u Sarajevu.

Podsjetićemo vas na najpopularnije iz tog vremena, a neke od njih i danas možete vidjeti na cestama širom naše zemlje. Među onima koji posjeduju ove, za današnje prilike zaista neobične, automobile svakako ima određeni broj velikih zaljubljenika u starije modele, koje još uvijek ljubormorno održavaju i čuvaju od propadanja. Na žalost mnogo veći broj je onih koji svoje ljubimce još uvijek svakodnevno koriste zbog nemogućnosti kupovine novijih modela – to je jednostavno realna posljedica surove ekonomske situacije u kojoj živimo.

Svojevremeno sigurno najpopularniji automobil u Jugoslaviji bio je Zastava 750 – od milja nazvan fićo. Proizvodnja je počela u pogonima Crvene zastave 1962. godine, a vozilo je predstavljalo blisku kopiju Fiata 600 D. Prvi modeli su bili prepoznatljivi po tome što su vrata otvarana s prednje, a ne po današnjem sistemu sa zadnje strane. Generacije su odrastale uz ovaj automobil, a mnogi današnji vozači su svoja prva iskustva i časove vožnje imali upravo u njemu. Zastava je fiću proizvodila sve do 1986. godine. U standardnoj verziji razvijao je 25 konja, što je bilo dovoljno za najveću brzinu od 110 km/h.

Pored fiće Crvena zastava je proizvodila i nešto luksuznije modele kao što je bio „Zastava 101“ popularni „stojadin“, zatim „Zastava 1300“ nazvan „tristać“, automobil koji je bio isporućivan pripadnicima jedinica milicije i vojnim poštama, nešto noviju verziju stojadina, model „Zastava 127“, da bi od 1981. godine počela proizvodnja vozila sa oznakom „Yugo“ i modelima 45, 55 i 65. Za ovaj automobil je Crvena zastava 1985. godine čak sklopila i mnogoobećavajući ugovor za isporuku na tržište u SAD, ali je uspjeh tog aranžmana izostao i pored veoma povoljnih cijena.

Od stranih automobila sigurno je najviše pažnje plijenio Mercedes, a najpopularniji među njima je svakako bio model 200 D iz serije 123. Predstavljao je simbol uspjeha, obećavao sigurnu i udobnu vožnju i mamio uzdahe prolaznika. Njime su se naročito isticali i ponosili naši radnici privremeno zaposleni u inostranstvu, koji su za vrijeme godišnjih odmora prilikom posjete rodbini u rodnom kraju, kao po tradiciji željeli da pokažu svoj „poseban“ status u društvu.

Ipak, Mercedes nije sve što je industrija zapadne Njemačke isporučivala potrošačima u Jugoslaviji. Popularni su bili i „Prinz“ iz fabrike NSU (kasnije Audi), a o statusu vozila VW „Bube“ vjerovatno nije potrebno mnogo govoriti. Činjenica da je taj automobil smatran kao nekvarljiv ili „nepoderiv“ kako se to kod nas uobičavalo reći, te da je zbog čvrstoće lima i izdržljivosti motora prelazio „milione“ kilometara i bio više puta izložen raznim „generalnim“ opravkama nakon kojih je uvijek „išao dalje“, jasno je da se radi o modelu koji kao da je bio stvoren za naše prilike.

Nakon toga se pojavio Golf – automobil sa „hiljadu lica“. Nevjrovatno popularan i tražen, kako na početku sa modelom Golf I, tako i sa njegovim sljedbenikom Golf II. Smatralo se da je u drugoj polovici osamdesetih skoro svaki drugi automobil na cestama Jugoslavije bilo vozilo marke Golf.

Pored njih ne bi bilo fer zaboraviti, odnosno izostaviti jednu drugu marku – Opel, a posebno njegovog predstavnika Opel rekord. Bio je interesantan i omiljen zbog svoje udobnosti, ali i komfora – na putu u pravcu plavog Jadrana nudio je dovoljno mjesta za jednu višečlanu porodicu i kompletan prtljag.

Francuski proizvođači su nam sedamdesetih godina prošlog vijeka „poklonili“ nekoliko kultnih automobila, prije svih nezaboravni Renault 4, a uz njega svakako moramo spomenuti i vozila marke Citroen, kao što su Ami 8, Spaćek, Dijana ili DS19 – tzv. Ajkula.

Uvoz automobila u Jugoslaviju bio je omogućen i ističnonjemačkim (DDR) markama – Trabant i Wartburg. Obe su bile u velikom broju zastupljene kod nas još od početka 60-ih godina prošlog vijeka. Ostaće upamćeni po karakterističnom zvuku motora, koji je vjerovatno još i danas mnogima duboko urezan u sjećanje. Dok je Wartburg imao prilično stabilnu karoseriju, Trabant je bio izrađen od plastificiranog pamučnog otpada (duroplast), što ga je činilo laganim, ali i jeftinim.

Čehoslovačka nam je isporučivala automobil marke Škoda. Pojedini modeli, kao što je 120 LS, su svojevremeno smatrani sportskim vozilima, jer su nudili motor smješten pozadi i u to vrijeme dinamičan dizajn. Iako su Škode najčešće bile limuzinske izrade, ljubitelji prave sportske vožnje rado su posezali za kupeom.

SSSR je imao više tvornica automobila, a kod nas je najpoznatija bila Lada sa svojim modelima 1300, Samara i terenska Niva. Lada je slovila kao neuništiva i pouzdana te, iako to kao i kod svih drugih automobila nije bilo tako, imala svoje poklonike naročito među vojnim licima, službenicima, milicijom...

Pored Lade ljubitelji sovjetskih vozila sigurno će se sjetiti i Moskviča i Zaporošca – automobila koji su, svaki na svoj način svojom karakterističnom izradom i izgledom na sebe skretali pažnju zantiželjnika.

Svaki od navedenih automobila je na svoj način obilježio jedan period SFRJ. Neki su nam ostali u boljem, a neki u ne tako svježem i dobrom sjećanju. Za neke nas vežu jake uspomene, a o nekima smo mogli samo da sanjamo. Ipak, ostaje jedna zajednička nit – svi ti automobili povezivali su generacije. Uz njih smo odrastali, sticali prva životna iskustva, prve ljubavi... Ostaće neizbrisivo urezani u našim sjećanjima o jednostavnim i bezbrižnim vremenima.