UDRUŽENJE „NAŠA JUGOSLAVIJA“

SAVEZ JUGOSLAVENA

Saopštenje za javnost

I Jugoslaveni imaju pravo na očuvanje kulturnog identiteta, istorijske, umjetničke, jezične i književne baštine.

Savez Jugoslavena će svoje djelatnosti usmjeriti u pravcu otvaranja javne rasprave o pravima Jugoslavena i njihove aktivne uloge u izgradnji demokratskog društva – temama koje su već dugi niz godina u javnosti negativno predstavljane ili potpuno tabuizirane. Jugoslaveni postoje, ponosni su na svoje opredjeljenje i jedina su alternativa nacionalizmu – jedinstven je stav osnivača Saveza.

Osnivačkim skupom i formiranjem Saveza pripadnici nacionalnosti Jugoslavena nedvosmisleno su potvrdili neophodnost i opravdanost osnivanja jedne krovne organizacije u kojoj svoje mjesto mogu pronaći svi koji se osjećaju kao Jugoslaveni, tako se izjašnjavaju ili žele izjašnjavati.

Osnovni zadatak Saveza je objediniti sve Jugoslavene bez obzira na njihovo političko, vjersko, polno ili bilo koje drugo opredjeljenje. Ciljevi i aktivnosti Saveza usmjereni su u pravcu njegovanja kulture i jezika Jugoslavena, njihovih običaja i tradicije, prezentacije kulturnih tekovina, razvijanja prijateljskih odnosa sa svim ostalim narodima, edukacija i vaspitanje mladih, jačanje veza sa Jugoslavenima koji žive širom svijeta, zauzimanje za međusobno razumijevanje, toleranciju i poštovanje osnovnih ljudskih prava na slobodu, javno izjašnjavanje i opredjeljenje – prava koja su svakom pojedincu zagarantovana ustavima svih demokratskih država i međunarodnim pravnim aktima.

Savez Jugoslavena stoji čvrsto na stanovištu da je neophodno potrebno aktivno i neposredno raditi na prevazilaženju nacionalnih podjela, približavanju ratom zavađenih naroda na prostorima nekadašnje SFRJ, na stvaranju prijateljskih odnosa. Govor nacionalističke mržnje mora biti zamijenjen jezikom ljubavi i pomirenja. Posebnu pažnju pri tome treba posvetiti otvorenim razmjenama mišljenja o uzrocima nedavnih ratnih sukoba, a sa ciljem njihove sveobuhvatne analize što će neumitno dovesti do prevazilaženja nesporazuma i uspostavljanja povjerenja.

Jugoslavenstvo predstavlja simbiozu svih zajedničkih karakteristika podneblja na kojem žive svi naši narodi, a Jugoslaveni posjeduju emotivni prostor pripadanja i poistovjećivanja sa jednim (Jugoslavenskim) identitetom, koji na poseban način obilježava naš mentalitet, naše istorijsko i kulturno naslijeđe i čiji je potencijal veliki i neprocjenjivo vrijedan. Jugoslavenstvo prevazilazi autističku moć razmišljanja svih koji su sami sebe ograničli „čistim“ i jednonacionalnim obilježjima ili uskogrudom ideologijom. To je suviše napredna ideja da bismo mogli očekivati da bude adekvatno shvaćena i prihvaćena od onih, koji na nju gledaju sa agresivnom arogancijom. Da li je to strah od boljeg?

Pripadnici nacionalnosti Jugoslaven su u nekadašnjoj SFRJ, koja je kao i sve druge zemlje imala svojih dobrih i loših strana, imali priliku da budu ravnopravni svim drugim narodima i narodnostima, da učestvuju u njenoj izgradnji i razvoju, da zajedno sa svim drugima razvijaju svoje sposobnosti, izučavaju škole, proširuju znanje, imali su priliku da žive u zemlji u kojoj je čovjek stajao ispred profita, u društvu u kome je drugarstvo bilo važnije od egoizma i gdje je pripadnost cjelokupnoj zajednici bilo važnije od krutih i ograničenih nacionalističkih stega. Jugoslaveni nepokolebljivo vjeruju u kreativnost i pozitivnu dinamiku južnoslavenskih prostora i nisu opterećeni pečatima istorijske zaostavštine i potenciranja neznatnih razlika među plemenima, već daju prednost elementima spajanja duge evropske kulturne tradicije, a kao rezultat takvih nastojanja i pogleda pojavljuje se specifičnost zajedničkog identiteta, koji je apsolutno nezavisan od nekih starih ili nekih novih granica, te time po ko zna koji put na djelu dokazuje da granice ne postoje na kartama već isključivo u glavama ljudi.

Često se i danas, s manje ili više prava, zna reći da smo u nekadašnjoj SFRJ živjeli s one strane „gvozdene zavjese“ i da smo samo s vremena na vrijeme bili shvaćeni i primijećeni. Pa, ipak su naša dostignuća u sferama muzike sporta, filma, književnosti bila i te kako prihvaćena i priznata širom svijeta. Pokazalo je to da Jugoslaveni posjeduju ogroman potencijal i da apsolutno zaslužuju da im se pruži objektivna mogućnost za dalji razvoj, koja im nije data. Jugoslaveni osjećaju potrebu i preuzimaju obavezu da svoje kulturno, istorijsko, jezičko, običajno i svako drugo nasljeđe objektivno i bez predrasuda proučavaju sopstvenim snagama i da ga predstave i prikažu svijetu bez miješanja pretencioznih posmatrača iz krutih i nadasve isključivih jednonacionalnih krugova. U našem, ali prevashodno u interesu budućih generacija je da istina preživi nezavisno od toga koliko ona bila bolna. Jugoslaveni priznaju i prihvataju čovjeka bez obzira na njegovu nacionalnu ili vjersku pripadnost, boju kože, polno ili bilo koje drugo opredjeljenje i bore se za ravnopravnost, jednakost i prosperitet svih koji žive na prostorima nekadašnje SFRJ. Istovremeno ne traže ništa više nego tolerantan odnos i akceptiranje prava na pripadnost nacionalnosti Jugoslaven.

Jugoslavenstvo predstavlja svojevrstan modus zajedničkog života na našim prostorima i posjeduje ogroman integracioni potencijal, koji je djelimično došao do izražaja u toku trajanja zajedničkog života u nekadašnjoj SFRJ. Ekvivalent zajedništvu je i svakim danom sve vidljivija ekonomska zavisnost i upućenost jednih prema drugima. Nasljedstvo obavezuje, a ono u čemu smo uživali jeste činjenica da su građanima mnogo više od materijalnog bogatstva značile mogućnosti besplatnog školovanja i liječenja. Opismenjavanje je omogućilo mnogo veću socijalnu pokretljivost

Osnovna osobina Jugoslavenstva jeste njegova heterogenost i otvorenost prema drugom i drugačijem. Jednakost nezavisna od boje kože, polne pripadnosti, religiozne opredjeljenosti ili svake druge orjentacije obogaćuje ovaj kompleksni fenomen, prikazuje ga u svjetlu izrazito pozitivne istorijske i socijalno-kulturne dinamike, a iznad nazadne i primitivne ograničenosti nacionalizma, odnosno jednonacionalne samozadovoljnosti i besperpektivnosti. Jugoslavenstvo znači otvoreno govoriti o ravnopravnosti svake vrste, istinito prikazivati istorijske činjenice, ponositi se zajedničkim jezikom i porijeklom, zajedničkom borbom za oslobođenje, zajedničkom izgradnjom razrušene domovine... Ideja Jugoslavenstva potiče još iz 19 vijeka, duboko je ukorijenjena u karakterologiju naroda na ovim prostorima i ostavila je neizbrisiv trag među svima nama.

Jugoslaveni ne žele da budu oruđe u rukama drugih, kojima se barata na način njima stran i neželjen, ne žele da ih se svojata i postavlja čas na ovu, čas na onu stranu, kako kome u određenom trenutku odgovara.

Osećaj nacionalne pripadnosti stvar je slobodnog izjašnjavanja i pravo svakog pojedinca. Zašto bi to pravo, koje je dozvoljeno velikoj većini, bilo uskraćeno Jugoslavenima? Postojeća ustavna i zakonska regulativa svih država nastalih na području nekadašnje SFRJ oslanja se na međunarodne akte o ljudskim pravima i to prije svega na Povelju o pravima čovjeka organizacije UN i Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, što ih obavezuje na postupanje po istim.

Svi iznijeti stavovi i ciljevi u skladu su sa demokratskim principima jačanja civilnog društva i predstavljaće osnovu rada Saveza Jugoslavena.

Poručujemo i pozivamo sve Jugoslavene, kao i sve koji se Jugoslavenima osjećaju da nam se pridruže i daju svoj doprinos u zajedničkim nastojanjima.

Naša adresa je: savez-jugoslavena@nasa-jugoslavija.org

Za Press službu
Udruženja „Naša Jugoslavija"
Dalibor Tomić i Zlatko Stojković dipl.ing.